Predbožićno razdoblje je razdoblje mira, dobrote, ljubavi i suosjećnja prema drugima, a pogotovo prema onima koji su u lošijem financijskom, ili bilo kojem drugom stanju, od nas. Tih dana u ljudima dolazi do izražaja ona tanka nit dobrote i osjećaja za druge. Nažalost, ta nit je vidljiva samo u ovim blagdanskim danima.

Na svakom koraku možemo vidjeti različite načine skupljanja priloga za siromašne, počevši od djece koja prodaju svoje čestitke, koje su sami izradili, pa do različitih paketa ljubavi, koji se dodjeljuju socijalno ugroženim obiteljima, sve do velikih humanitarnih akcija na kojima se skupljaju veća financijska sredstva.  Pohvalne su ovakve akcije i pomaganje onima koji nemaju toliko sreće koliko je mi imamo.

 

U našoj blizini svakodnevno se susrećemo sa obiteljima koje nemaju ono osnovno, nemaju čak novca da djeci kupe kruh i mlijeko, a slatkiši su za njih ono o čemu mogu samo sanjati. Takvim obiteljima  svaki naš, i najmanji prilog bi dobro došao. No, ne zamjećujemo ih, a novac trošimo na nepotrebne stvari umjesto da pomognemo.

 

Svakodnevno se susrećemo i sa starom bakom koja treba pomoć pri čišćenju snijega ispred kuće. Ni to ne vidimo. Žurimo na posao, na predavanje, na kavu…Ne bi svijet propao da se zadržimo nekoliko minuta i olakšamo joj taj posao. Sačekat će i posao i predavanje i kava, a bakica će biti zahvalna, a vi sretni i ispunjeni jer ste učinili dobro djelo.

 

Prosjaci  po našim ulicama ne prose samo za blagdane. Oni su tu svaki dan. No, zanimljivo je kako ih zamijetimo samo sada, kada su ulice okićene, samo u prosincu.
Činiti dobra djela je potrebno kroz cijelu godinu. Jednako su vrijedna bez obzira u kojem razdoblju ih učinili. Svaki osmijeh, koji se na licu pojavi našom zaslugom, vrijedan je i treba ga darivati iz dana u dan, u svakoj prilici koja nam se pruži.

 

Svjedoci smo vremena u kojem se svijet dijeli na dva pola: (pre)bogate i (pre)siromašne.  Mi smo negdje između, ali u svakom slučaju imamo povoljan status u odnosu na cjelokupnu sliku svijeta. Jedan komad odjeće neke filmske dive plaćen je tolikim novcem, kojim bi se mogla prehraniti jedna afrička država. Ovakve apsurdne činjenice postale su nam sasvim normalne. To je jedna od odlika ovoga pomalo zastrašujućeg svijeta u kojem živimo.

 

Budući da mi ne posjedujemo torbicu koja vrijedi milijune, i na taj način ne možemo pripomoći suzbijanju gladi u svijetu, počnimo od sebe. Prema svojim mogućnostima dajmo svoj doprinos za sreću drugih. Ako ne zbog njih, onda zbog onoga osjećaja da smo nekome pomogli i nekoga usrećili. Božićnu radost, ljubav, mir i suosjećanje prema drugima treba imati svaki dan, a ne samo u drugoj polovici prosinca.

Jelena Čevra/pogled.ba

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>