Početkom 1961. predstavljen je Renault 4, jedan od najzanimljivijih automobila koji se pojavio na našim prostorima. Na dalmatinskim cestama ima ih još stotine, mnogi su u vrlo dobrom stanju i služit će godinama.
Prije pola stoljeća Europa je konačno izišla iz krize te je počelo razdoblje prosperiteta. Nijemci su masovno počeli kupovati Bube, Talijani Fiat 600 (kod nas poznatiji kao Fićo) u Velikoj Britaniji se u prve dvije godine prodaje proslavio Mini te je došlo vrijeme da i glavna francuska marka predstavi svoj tržišni adut.Dotada su u Francuskoj, kao i u Italiji i Njemačkoj, kad su visokoserijski automobili u pitanju vjerovali koncepciji s motorom i pogonom straga. Tako je bilo i u Francuskoj i tu je koncepciju koristio prethodni model 4CV, koji je od 1947. do 1961. prodan u 1,1 milijun primjeraka te Dauphine, koji se proizvodio od 1956. do 1967. (potom i modeli 8 i 10).
Renault 4 je imao simpatičnu kombi-izvedbu, s motorom i pogonom sprijeda, dugačku 366, široku 149 i visoku 146 centimetara. Najveća mu je vrlina bila funkcionalnost, jer je sandučasta forma omogućavala komfor i za pet osoba uz pristojan prtljažnik. Preklapanjem stražnjih sjedala (koja se mogu i vaditi), straga je ostajao ravan prtljažni prostor obujma 1100 litara, jednostavno dostupan kroz velika peta vrata, koja se otvaraju do podnice.
Premda je prvi model imao 747 ccm i samo 24 KS, a tri stupnja prijenosa šaltala su se pomoću ručice-kišobrana, Renault 4 je imao pristojna vozna svojstva (postizao je više od 100 km/h), a što je najvažnije – bio je ekonomičan, pouzdan i izdržljiv. Bez problema je mogao ponijeti ukupno pola tone tereta (službeno je nosio manje) i podjednako se snalazio na asfaltu i izvan njega.
Na francuskom se tržištu nudila i ogoljena verzija R3 s motorom od samo 603 ccm. Snaga mu je postupno rasla na 27 KS, potom je stigao motor od 845 ccm, koji je najprije imao 29 KS, a mjenjač je dobio četiri stupnja prijenosa. Potom je taj motor pojačan na 34 KS.
To je najveću brzinu povećalo do 125 km/h. ‘Četvorka’ je postala je popularan i na našim cestama, a najveća joj je vrlina bila što je bila svestrana i prilagođena prosječnoj obitelji te malom biznisu. Ubraja se među deset najuspješnijih europskih auta svih vremena.
Made in Slovenija
Za popularnost ‘četvorke’ na našim cestama zaslužna je licencna proizvodnja u Novom Mestu te se taj model smatrao domaćim proizvodom te se nije plaćala carina. Od 1973. do 1992. proizvedeno je 575.960 primjeraka. Krajem 70-ih nastao je model 4 TL s naljepnicom Specijal (kako bi, kao ‘nov’ proizvod mogao dobiti višu cijenu), sa 845 ccm i 34 KS, a 80-ih se proizvodio model 4 GTL sa 1108 ccm i 34 KS.
Neobična koncepcija
Francuzi su upotrijebili stražnji ovjes, od kojeg se njemačkim konstruktorima dizala kosa na glavi. Uzdužna ramena stražnjih kotača pričvršćena su na torzijske motke, koja se protezala po cijeloj širini (to je osiguralo dobro federiranje). Ali, zbog toga je torzijska motka desnog kotača postavljena paralelno i iza motke od lijevog, te je međuosovinski razmak s desne strane veći nego s lijeve!! Zbog toga, po pravilima struke, ‘četvorka’ na tehničkom pregledu nije smjela ići na valjke.
Svjetski proizvod
Od 1961. do 1994. proizvedeno je ukupno 8.135.424 primjerka, a Renault 4 se, osim u matičnom pogonu u francuskom Billancourtu i slovenskom Novom Mestu, proizvodio u španjolskom Valladolidu, belgijskom Vilvoordeu, kolumbijskom Envigadu, portugalskoj Guardi, meksičkom Ciudad Sahagunu, čileanskom Los Andesu, argentinskom Santa Isabelu, irskom Naasu, talijanskom Milanu, australskoj Victoriji, irskom Wexforgu te u Casablanci (Maroko).
|
PIŠE ŽELJKO MARUŠIĆ l SD