Umjesto povrća i cvijeća u plastenicima raste smilje: Marko Matić, inovativni apsolvent Agronomije iz Gnjilišta, spojio obiteljsku tradiciju i trendove

naslovna-marko-950x461Mladi ljudi u BIH bez obzira na obrazovanje imaju skroman izbor u pogledu osiguranja posla i perspektive. Na životnom raskrižju našao se tako i Marko Matić iz Gnjilišta kod Čapljine, apsolvent Agronomije koji je upornošću i inovativnošću uspio spojiti obiteljsku tradiciju i vladajuće trendove. Naime, njegova obitelj ima dugu tradiciju proizvodnje povrća i cvijeća, a Marko je na to “nakalemio” trenutnu veliku potražnju za presadnicama smilja na jugu Hercegovine. Napustio je privremeni posao i s vrećom u ruci po brdima počeo skupljati sjeme smilja.

“Prije dvije i pol godine počele su se događati pozitivne stvari sa smiljem. Dalo se naslutiti da će to biti respektabilna i isplativa kultura. Počeo sam tražiti, raspitivati se, nije bilo velike koristi. Na kraju sam zaključio – pokušat ću sam, pa što bude. Nije bilo baš lako, jer smilje nije ni povrće ni cvijeće, ali je početak obećavao, pa smo u 2014.-oj posijali veću količinu smilja. Kad smo vidjeli koja je količina nikla preko 200.000 biljaka, znao sam da smo “uboli” pravi posao. Onda smo krenuli na tržište, povratne informacije  su bile dobre, robu smo prodali i sad idemo dalje. Tržište je cijela Hercegovina. Uz sadni materijal ljudima pružamo informacije ne samo do sadnje, nego i kasnije za uzgoj. Imamo neko dvogodišnje iskustvo, a praktično svi u obitelji osim bake, samo agronomi”, koji na upit – razvija li se posao prema njegovim vizijama,nastavlja pojašnjavati:

“Imali smo znanje u proizvodnji rasada povrtlarskih kultura i cvijeća, ali nismo znali koja je klijavost sjemena smilja iz prirode i nismo razmišljali o nekim velikim količinama. Posebno mi je drago što smo pogodili s našim hercegovačkim sjemenom. Nije ga lako naći, a biljka je specifična. Na kraju smo malo po malo, nadošli. Tragali smo, eksperimentirali, ali smo na kraju uz dozu sreće, uspjeli proizvesti kvalitetne sadnice. Tek kad smo uspjeli to prodati, vidjeli smo da posao ide u pravom smjeru. Onda je krenula lavina narudžbi, zovu iz svih krajeva, od Trebinja do Posušja, pa gore do Jablanica, a sve češće iz Dalmacije. U postupku smo osnivanja zadruge i podizanja plantažnih nasada. Svjesni smo da tražnja za sadnim materijalom neće vječno trajati, pa smo krenuli i u osnivanje plantaža.

Od inventivnog Marka doznali smo da proizvodni proces presadnica traje 3-4 mjeseca, ljeti zbog klimatskih uvjeta ide brže, a zimi sporije. Trenutačno se spremaju za proljetnu kampanju, a kupce kaže, prate:

“Dogovaramo se s naručiteljem presadnica u smislu površine, vrste zemljišta, dubine, položaja. Na lošijim bradskim zemljištima sadnja je malo gušća, ali će ulje biti kvalitetnije, dok se na dubokim tlima prakticira rjeđa sadnja. Uglavnom po hektaru ide od 25-30000 sadnica.”

Od Marka doznajemo da su mu najveći kupci do sada bili iz općine Široki Brijeg. Međutim, javljaju se i kupci iz gradova – Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Bijeljine, Zenice… , koji naručuju po par komada za vrtove!? Orijentacijska cijena presadnice u posudi je 0,40 KM, a zavisno od količine se spušta. Uglavnom, zbog opsjednutosti smiljem baka je Marka prekrstila i zove ga Smiljanom, u što smo se prilikom posjeta i uvjerili.