„Steviju smo posadili proljetos kako bismo u proizvodnu ubacili ljekovito bilje. Odlično se adaptirala. Nasad smo jedanput kosili i proizveli suhu tvar. Sada tražimo farmaceutsku tvrtku gdje bismo to plasirali. Zasadili smo 3000 sadnica, zadovoljni smo i prinosom. Nasad je eksperimentalni, pratimo kako se ponaša, da vidimo – hoće li se njezina proizvodnja isplatiti. Svojstva su joj vrlo primamljiva, zbog bolesti krvnih sudova koje su uzele maha, dijabetesa… Proizvodi od suhog lista i preparata prirodna su zamjena za šećer. Stevija je 40 puta slada od šećera! Biljka je našla veliku primjenu u proizvodnji hrane za dijabetičare, kozmetičkoj industriji, za dijete…
Proizveli smo i sjeme, nastojat ćemo iduće godine proširiti nasad, a dotada ćemo stupiti u kontakt s tvrtkama koje je koriste kao sirovinu.
Preko Hrvatske
-Stevija je kod nas stigla preko Hrvatske, gdje je unesena prije dvije godine, koliko znam mi smo se prvi u BiH odlučili za sadnju. U kontaktu smo s prof. Brunom Novakom s Agronomskog fakulteta u Zagrebu i tvrtkom Parkovi d.d. iz Varaždina koja je također zasnovala nasad stevije. Oni steviju smatraju biljkom budućnosti, ustupili su nam sjeme i tehnologiju.
Uvjeti, prilagodba na hercegovačko podneblje?
-Njezina domovina je Paragvaj, može podnijeti i temperature ispod nule, trogodišnja je do petogodišnja biljka. Ako temperature budu jako niske, planiramo je ‘maćirati’, zaštititi pokrivačem. Sve ovo radimo kako bi se uzgoj stevije ekonomski isplatio. Ustvari, nadam se da ćemo s njom napraviti dobar posao”, podvlači ing. Marija Buntić. Uglavnom, stevija se probila do Hercegovine, sudeći po izgledu nasada, klima joj pogoduje, ali potrebna je i druga strana, prerađivači. Ako bi se uspješno riješio taj problem, stevija bi u perspektivi na dubljim tlima, jer baš ne podnosi velike suše, mogla zamijeniti nekada sveprisutni duhan, koji je također stigao iz Amerike.
Južnoamerički domoroci je zovu ‘list slatkoga meda’
lako su Indijanci iz Paragvaja stoljećima steviju koristili u medicinske svrhe i kao zaslađivač, između ostalog i za čuveni mata čaj, danas ova biljka najveću primjenu ima u Japanu, gdje proizvodi od stevije čine oko 50 posto tržišta zaslađivača! Uz postojbinu Paragvaj i Japan, stevija se uzgaja u Brazilu, Urugvaju, Srednjoj Americi, Izraelu, Tajlandu, Australiji, Koreji i Kini. Probali smo list koji je iznimno slatkastog okusa što opravdava njezin naziv kod južnoameričkih domorodaca „list slatkog meda”.
Američke korporacije sprječavale širenje stevije
U potrazi za informacijama o steviji naišli smo i na zanimljive tvrdnje – širenje ove biljke sprječavano je zahvaljujući američkom tvrdom stavu o „štetnosti”, zbog interesa velikih kompanija proizvođača umjetnih zasladivača i šećera, zbog čega je bila „zabranjena” biljka. Napokon nakon trideset godina američka agencija za hranu i lijekove (FDA) od prije otprilike dvije godine, točnije od kraja 2008. godine konačno mijenja stajalište i prestaje biti zabranjena biljka.
Nakon promjene toga stava, velike američke kompanije osvježavajućih pića, primjerice Coca-Cola, Pepsi-Cola i druge, obznanile su da će koristiti samo prirodni zaslađivač stevije, nakon čega su porasle potrebe za stevijorn u cijelom svijetu! Zanimljivo da je nakon Sjedinjenih Američkih Država 1980. godine protekloga stoljeća, desetak godina poslije, Znanstveni odbor Europske komisije, slijedeći uredbe američkog ureda, također zabranio steviju uz konstataciju da „ne postoje zadovoljavajući podaci koji podupiru sigurnu upotrebu tog proizvoda”. Za to vrijeme Japan, zemlja na Dalekome istoku s najviše stogodišnjaka na svijetu, razvio je proizvodnju pripravaka od biljke stevije, očito – s razlogom.