Odlično posjećena bila je javna tribina „Ravnopravnost ili platforma“ koja je u organizaciji općine Čapljina, održana u velikoj dvorani hotela „Mogorjelo“. Uz moderatora prof. dr. Milana Vegu, gosti tribine bili su Nino Raspudić, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Moderator prof. Milan Vego u uvodnim je napomenama kazao da je „BiH specifičan protektorat međunarodne zajednice iako nitko to neće priznati“. Slijedilo je izlaganje prof. dr. Nine Raspudića. Odmah u početku prof. Raspudić je ustvrdio da će „pitanje Hrvata u BiH biti riješeno tek izmjenama izbornog zakona, koje trebaju osigurati mogućnost da sami biraju svoje političke predstavnike. Tek tada je moguć zdrav politički pluralizam“, zaključio je Raspudić. Zanimljivo, prema prof. Raspudiću „Daytonski mirovni sporazum je u načelu bio povoljan za Hrvate, međutim izmjenama koje su inaugurirali visoki predstavnici njihova su prava postala ugrožena. Uz opasku da je „nepravdu bolje trpjeti nego činiti“, prof. Raspudić na kraju je u pogledu rješavanja hrvatskog pitanja u BiH, naveo više razloga za optimizam, od međunarodnog okruženja, preko promjene situacije u Hrvatskoj, do povoljnijih domaćih silnica.
Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata, u svom je izlaganju taksativno navodio sva nastojanja za rješavanje političke krize u BiH, od 1993. godine, kada i Bošnjaci načelno prihvaćaju prijedlog o tri republike, pa do novijih vremena. Kao glavni problem na putu rješavanja sadašnje krize naveo je velikobošnjačku platformu koja će se unatoč neuspjesima u proteklom, pokušati realizirati u narednom razdoblju. Pri kraju izlaganja Raguž je podvukao: „Cijenim da se Hrvati prije svega trebaju riješiti malodušja u politici.“
U nastavku javne tribine posjetitelji su postavili desetak pitanja koja su se kretala od položaja Hrvata u BiH, preko graničnih problema, do samokritičkih promišljanja tipa – jesmo li Hrvati kao narod dovoljno radili na ostvarivanju svojih prava u BiH i slično. Da za narod koji se smije nije sve izgubljeno dao je naslutiti jedan od posjetitelja koji je ozbiljno ozračje u kojem su se mjerile i vagale riječi prekinuo originalnom sentencom. Javio se za riječ, a kada su svi očekivali neko teško pitanje na političke teme, od je zahvalio “onom što je upalio klimu”. Naime, u dupke punoj dvorani, u kojoj se tiskalo više od petstotinjak posjetitelja uz ozbiljne teme, paljenje klime donijelo je olakšanje. Uglavnom, nakon te upadice popraćene burnim aplauzom, uz suzdržani optimizam govornika preostaje jedini zaključak u duhu poznate – narod koji ima duha ne može umrijeti!
D. Musa/radio-capljina.com