Rezolucija je usvojena. Zaključci su tu. Četvrta sjednica Hrvatskoga narodnog sabora je završena. Hoće li sve završiti na papirnatoj revoluciji kako se to nedavno s pravom upitao predsjednik mostarskog gradskog odbora HDZ-a 1990. Slaven Raguž ili je hrvatsko političko vodstvo u BiH preboljelo dječje bolesti. 

Piše: Miroslav Vasilj; Večernji list

I Dragan Čović i Božo Ljubić su u nekoliko navrata prije Sabora ponavljali kako će ova borba biti teška, dugotrajna i mukotrpna, te da je Sabor samo jedna dionica. No što bi trebali biti njihovi daljnji koraci kako se ne bi stalo na početnoj dionici. Što učiniti kako bi se došlo do konačnoga cilja – utemeljenja hrvatske federalne jedinice u sklopu međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine.Upravo je to jedan od ključnih zaključaka u rezoluciji.  

Vjera u pobjedu

Prije svega svi zastupnici HNS-a bi se morali ravnati po usvojenoj rezoluciji. Direktor Instituta za društvena pitanja prof dr Marko Tokić je na Saboru rekao ključnu rečenicu – Nije u pitanju tko je do sada izdao, nego tko će to od vas učiniti. Potrebno je istinsko uvjerenje da se nešto može promijeniti. Ima li ovaj saziv HNS-a to uvjerenje tek ćemo vidjeti. Potrebno je i žurno oformiti Glavno vijeće koje će biti na istoj ravni s političkim akterima Republike Srpske i bošnjačkoga dijela Federacije BiH okupljenim oko platforme. Ključno je u predstojećim pregovorima oko formiranja vlasti na državnoj razini i dalje nipošto ne pristati na Lagumdžijine nasrtaje na hrvatske pozicije. Istodobno bi se u potpunosti trebala ignorirati nelegalna federalna Vlada i tražiti vraćanje formiranja vlasti u Federaciji u zakonske okvire. I za to je u Rezoluciji otvorena mogućnost.. Profesor Zdravko Tomac je iznio zanimljiv prijedlog za ponašanje prema nelegalnoj vladi – jednostavno ih ignorirajte kao što su Gandhi i Indijci ignorirali Britance. 

Lobiranje i iseljeništvo

Potrebno je odmah krenuti s otvaranjem predstavništava Glavnog vijeća u Washingtonu i Bruxellesu kako bi se napokon počelo raditi na lobiranju. No, s druge strane potpuni je diletantizam da takvo nešto već odavno nije učinjeno. U cijeloj priči bilo bi i više nego logično koristiti postojeću infrastrukturu i pomoć brojnog hrvatskog iseljeništva od Sjeverne Amerike od zapadnoeuropskih zemalja. Sve to dakako košta, no alternativa takvim potezima je daljnje slabljenje Hrvata kao političkoga naroda. Potpuno je nejasan dio oko zatvaranja financijske konstrukcije. S kojim novcem će raspolagati Glavno vijeće te kako financirati političko-pravno-diplomatsku ofenzivu. 

Tajni plan

Mogu li sve to izdržati slabašni županijski proračuni ili Čović i Ljubić imaju tajni plan. Ključno je i započeti raditi na jačanju gospodarstva, poglavito proizvodnje na područjima s hrvatskom većinom. Staranje nove vrijednosti i nova radna mjesta izvan administracije bit će od presudnog značaja za buduću političku poziciju Hrvata u BiH.. Iz korijena je potrebno mijenjati socijalnu politiku te početi uvoditi i provoditi socijalnu pravdu.  Ono što se trenutačno događa na većinskim hrvatskim područjima je sve samo ne socijalna pravda. Ukoliko žele održati savez sa narodom, Crkvom, intelektualcima, nevladinim udrugama, Čović i Ljubić se moraju početi baviti i tim pitanjima usporedo s otvorenim nacionalnim pitanjem. Ulaganje u znanje i znanost je također ključ budućnosti hrvatskoga naroda u BiH. Sveučilište u Mostaru je već izraslo u respektabilno sveučilište sa 16.000 studenata, no i kao takvo susreće se s brojnim poteškoćama poglavito od svojih županijskih osnivača. Rješenje je u njegovom sustavnom financiranju. Najbolnija točka hrvatske pozicije u BiH su javni mediji. 

Javni mediji

I dok traje nepravda oko nedopuštanja osnivanja RTV kanala na hrvatskom jeziku u sklopu javnoga RTV servisa, županijske vlasti su učinila sve da pogase endemske javne medije na hrvatskome jeziku kao što u Hercegovačka televizija, Radiopostaja Mostar, Radio Herceg-Bosne. U katastrofalnom položaju se nalazi i veliki broj lokalnih radiopostaja na hrvatskome jeziku u BiH. Posljednja je kriza pokazala što znači biti bez javnih elektroničkih medija. I ovdje je rješenje sustavno financiranje navedenih medija putem proračunskih stavki. Upravo bi ovi mediji trebali biti baza za RTV kanal na  hrvatskome jeziku u sklopu javnog RTV servisa. Kao i kod medija, osakaćene su, desetkovane i doslovno istrijebljene institucije kulture kao što su muzej, arhiv, Hrvatsko narodno kazalište, knjižnice, Simfonijski orkestar.. Upravo je emeritus Jakov Pehar na Saboru s pravom poručio zastupnicima da bez medija, znanosti i kulture nema nade.

Krajnji cilj

Potrebno je puno toga učiniti u narednom razdoblju jer se do sada nije činilo ništa, ili jeste ali u pravcu destrukcije. Stari grijesi dolaze na naplatu, no nije još sve izgubljeno. Svi navedeni potezi iziskuju odgovorne političare, stratege, operativce, ali hrabre ljude koji znaju što žele. Njihova provedba bi u značajnoj mjeri poboljšala poziciju hrvatskoga naroda u BiH. Njome bi se Hrvati nametnuli kao „igrači“ i čimbenik. A samo njih priznaju i Washington i Bruxelles. Tek nakon provedbe deset koraka i Čović i Ljubić moći će započeti političku borbu za krajnji cilj – hrvatsku federalnu jedinicu u sklopu međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine.

 

Mukotrpni pregovori

Provedba deset poteza trebala bi biti zdrav temelj za uspostavu hrvatske federalne jedinice, a Glavno vijeće neka vrsta pripreme. No hrvatska federalna jedinica ne može se jednostrano proglasiti. Za njezinu uspostavu bit će potrebni  brojni pregovori oko ustavnih promjena s predstavnicima Banjaluke i Sarajeva. No tek kada Mostar povuče odlučne poteze, i bošnjačka i srpska politička elita kao i Washington i Bruxelles će ozbiljno shvatiti da Hrvati neće odstupiti od svojih legitimnih ciljeva. Trenutačno i Washington i Bruxelles ispipavaju teren koliko su daleko Hrvati s HNS-om spremni ići. Stanje na terenu će međunarodne aktere natjerati da počnu ozbiljno računati s Hrvatima. Od provedbe Rezolucije i budućih poteza će ovisiti koliko će Hrvati biti ravnopravni za stolom u budućim pregovorima oko ustavnih promjena.                                                                                                   

Jasni zadaci za jasne projekte

Ono što nedostaje kod Čovića i Ljubića su jasni potezi s određenim ljudima. Upravo bi oni kao čelnici Hrvatskog narodnog sabora trebali, kako ljudima iz stranaka, tako i zainteresiranim nestranačkim osobama koji imaju kompetencije i znanja za određene oblasti, dati jasne zadatke što je kome ponaosob činiti. Odrediti tko su kadrovi koji će biti zaduženi za: međunarodno lobiranje, jačanje institucija kulture, izgradnju javnih medija, brzu uspostavu institucija HNS-a…. Potrebni su jasni projekti sa konkretnim imenima i prezimenima te rokovima provedbe. Toga za sada nema, a  bez takvih poteza sve ostaje na deklarativnoj razini.

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>