Benedikt XVI. se sve više nameće kao dobar nasljednik velikog Ivana Pavla II. Iako se činio prijelaznim rješenjem, čini se da će njegov pontifikat ostaviti također snažan pečat te da će svome nasljedniku ostaviti “posloženu” i “osvježenu” Crkvu.
Više nije neka vijest da je papa Benedikt XVI. objavio knjigu Svjetlo svijeta, koja je prvog tjedna rasprodana u stotine tisuća primjeraka. Međutim, novost je da ta knjiga otkriva puno više nego što smo očekivali. Oni znatiželjniji u njoj mogu pronaći mnoštvo zanimljivosti poput onih kako se osjećao tog proljetnog popodneva 2005. kad su ga kardinali izabrali za papu, nedostaju li mu bavarske pivnice, što misli o karijeristima u Vatikanu, zašto Židove smatra ocima kršćanske vjere, ili kada uporabu prezervativa smatra opravdanom. Oni zahtijevniji čitatelji između redaka mogu iščitati puno toga o stajalištima i planovima aktualnog pape, zbivanjima u svijetu i odnosima unutar Crkve. Ali zapravo najveća je vijest stil i način kako Benedikt XVI. komunicira – otvoreno, jednostavno i racionalno, predstavljajući se kao običan čovjek, kojeg je zapala ova časna ali teška dužnost.

Oštro protiv svojih koji javno sramote Crkvu

Podsjetimo, riječ je o papi čiji je pontifikat započeo u sjeni velikog komunikatora, karizmatičnog Ivana Pavla II. Mnogi su ga doživljavali kao ozbiljnog, konzervativnog i distanciranog. U njemu su vidjeli “prijelaznog papu”, koji neće previše „talasati“ i čiji će mandat proći tiho i nenametljivo. Naprotiv, ovaj papa sve više iznenađuje svojim stilom, odvažnošću i šarmom. No, za razliku od svoga prethodnika, koji je bio medijski čovjek i plijenio svojom karizmom, papa Benedikt se ponaša kao dobri stari profesor, koji govori jasno, argumentirano i slikovito. On osvaja svojom intelektualnom snagom i racionalnošću, u kojoj povezuje vjeru i razum. Dovoljno je prisjetiti se posjeta Britaniji, gdje je unatoč skeptičnosti svjetskih medija, fascinirao englesku intelektualnu javnost ali i britansku kraljicu. Mnogi kojima se u početku nije sviđao, zavoljeli su ga jer su shvatili da svojom čvrstom rukom vodi Crkvu a pritom ipak pokazuje otvorenost, ekumenizam i spremnost za dijalog.

Podsjetimo, još kao kardinal Ratzinger na Veliki petak 2005. otvoreno je i kritički progovorio o stanju u Crkvi. Aludirajući kako poput lađe pušta vodu na sve strane, oštro je ukorio mnogobrojne crkvene službenike koji zlorabe svoj položaj i javno sramote Crkvu ili nesavjesno obnašaju svoje dužnosti. Kasnije je kao papa javno osudio odgovorne za slučajeve pedofilije i zlostavljanja u crkvenim redovima, ispričavajući se žrtvama i tražeći zadovoljštinu. Pokazao se kao oštar branitelj izvornih Kristovih načela, koji nema namjeru nikome podilaziti, niti težiti za popularnošću, već samo zaštititi pravovjernost i “provjetriti” vatikansku Kuriju i crkvene strukture diljem svijeta, u kojima se očito nakupilo i negativnosti.

Ne boji se reći kad o nečemu dvoji

Kao papa Nijemac, napravio je veliki iskorak u približavanju Kršćana i Židova; omogućio je protestantskim biskupima koji priznaju papu, povrat u okrilje Katoličke Crkve. Vratio je u uporabu i stari latinski misni obred, kako bi pokazao kontinuitet između vremena prije i nakon Drugog vatikanskog koncila, a ne potpuni prekid s prošlosti i tradicijom. Ne ustručava se imenovati redovnike na visoke dužnosti u Vatikanu ili biskupske službe, tvrdeći kako samo traži najbolje… Javno se bori protiv diktature relativizma, izostanka odgovornosti velikih i moćnih prema naslabijima i ugroženima. Otvoreno progovara da svijet srlja u propast nastavi li sa nebrigom za okoliš. Ima jasna stajališta, utemeljena u stvarnom životu, o najvažnijim problemima modernog čovjeka. Ne boji se reći kad o nečemu dvoji, ili kad mu nešto smeta, pokazujući svoje ljudsko lice. Pritom neumorno tvrdi kako se čovječanstvo nalazi na prekretnici, i kako konačno mora shvatiti da nema budućnosti bez Boga, koji je spasitelj svih naroda.

Benedikt XVI. možda nas neće iznenađivati poput svoga prethodnika atraktivnim potezima, ali će sigurno svojim mudrim i temeljitim odlukama pridonijeti stvaranju normalnijeg, odgovornijeg i povezanijeg svijeta te jačanju položaja Crkve u društvu. Također ne smijemo zanemariti ni redefiniranje pojedinih odluka svojih prethodnika, za koje ovaj papa kao vrhunski teolog, ima jasnije argumente. Papa se pokazuje i kao dobar poznavatelj politike s naglaskom na Europsku uniju, gdje nastoji afirmirati kršćanske vrednote. Njegova posljednja putovanja su vezana uz tu misiju, pa i skori dolazak u Hrvatsku, čije članstvo u EU zdušno podupire, kao i njegov prethodnik. U svakom pogledu Benedikt XVI. se sve više nameće kao dobar nasljednik velikog Ivana Pavla II. Iako se činio prijelaznim rješenjem, čini se da će njegov pontifikat ostaviti također snažan pečat te da će svome nasljedniku ostaviti “posloženu” i “osvježenu” Crkvu.

Nažalost, u Hrvatskoj slabo poznajemo ovog papu, iako ćemo ga ugostiti već sljedeće proljeće. Nadamo se da ćemo stoga sljedećih mjeseci malo više slušati o njegovim djelima, a manje o tome nosi li Pradine cipele, gdje će spavati i što će jesti te koliko će koštati osiguranje njegova posjeta (što u najmanju ruku nije pristojno prema gostu). Papin posjet Hrvatskoj mogao bi uvelike utjecati na vraćanje temeljnih vrijednosti, razuma i optimizma u hrvatsko društvo, ali i što stabilniji položaj naše države unutar Europe, jer ne treba zanemariti ni činjenicu da je papa Božji čovjek, a ni snagu vatikanske diplomacije.


dr. sc. Božo Skoko

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>