Višići su se jutros probudili u gustoj magli što je zadnjih dana čest slučaj. Naš fotograf Josip Cvitanović je jutros obišao rijeke Krupu i Neretvu te zabilježio predivne fotografije. Nažalost, neke motive je pokvarilo smeće kojim ”zatrpavamo” naše blago. Pa ovim putem još jednom apeliramo na sve da čuvaju svoj okoliš i ne bacaju smeće u prirodu.
Za sve starije generacije donosimo jedan snimak s malonogometnog turnira iz Višića koji datira iz 6. srpnja 1988. Mi, mlađe generacije se toga ne sjećamo, pa ostavljavamo vama na raspravu, prisjećanje i nostalgiju. Snimak smo preko Branka Buljubušića dobili od Joška Popovića, ubrzo ćemo vam objaviti i snimak iz 1990., a nadam se i još koji. Uživajte u videu: https://www.youtube.com/watch?v=u00KP12qsSg
Nova kalendarska godina u poljoprivredi juga Hercegovine, započela je u znaku povoljnih vremenskih prilika i male tražnje za domaćim povrćem. Prohladna jutra i sunčani dani idealni su za pripremu zemlje, radove u okućnicama, vinogradima i voćnjacima, ali optimizma nema, a kako bi ga i bilo u zemlji u kojoj se više od devet desetina hrane uvozi. Poljoprivrednike koji pažljivije prate kretanja i doslovce je deprimirao podatak da je u prvoj polovici prošle godine uvezeno nevjerojatnih 92 posto hrane koju građani jedu, što potvrđuje i Marijan Brajković, direktor Poljoprivredne zadruge „Matica“ iz Višića:
„Ljudi su dosta dezorijentirani kada je u pitanju izbor kultura, što i kako sijati i saditi tijekom godine. Za ljeto je prilično jasna situacija – paprika i rajčica će opet biti glavne, ali je vrlo upitno do kada će se nastaviti loša situacija na tržištu. To umnogome utječe na odluke ljudi, koji razmišljanju hoće li se uopće baviti poljoprivrednom proizvodnjom ili ne? To su sada sve legitimnija razmišljanja kod proizvođača, i ona izbijaju u prvi plan, a ne to koju sortu i kultivar saditi i sijati“, ističe Brajković, te na upit vide li se mladi ljudi u poljoprivredi nastavlja:
„Na podatak da se uvozi 92 posto hrane nema se što pametno reći. Tu postoje veće i teža pitanja, sve se mjeri prema rezultatima, ako nemate rezultat, prihod – rashod, pozitivan u poljoprivredi, naravno da mladi ljudi tu ne vide perspektivu. Vi to možete vidjeti svaki dan oko sebe, sve je više zapuštenih parcela i zapuštenih objekata i u tom kontekstu treba promatrati stanje“, kaže direktor Brajković, pa naglašava:
„Stvari su otišle tako daleko da legitimna postaju pitanja smisla postojanja čak nekih institucija koje su nama potrebne, uz čiju pomoć i obavljamo poljoprivrednu proizvodnju. Tu prije svega mislim na ministarstva poljoprivrede, sveučilišta, odnosno fakultete agronomije, zavode koji se bave poljoprivredom. Ti ljudi rade, ne sumnjam uopće u to, bore se u svom domenu posla, ali očito to ne daje rezultate. Kao što mladi ljudi napuštaju poljoprivredu, tako će se po našem mišljenu i određene institucije suočiti s istim problemom! Već se bilježi manje studenata agronomije. Kažem, ako se svi zbijemo u ovih osam posto proizvodnje koja ostaje, a trend je da će to izići na 99 posto.
Kako ovo jedan posto valjda će ostati, nemoguće je da bide 100 posto. Ovih jedan posto ostaje za folklor i narodne običaje, u poljoprivrednoj proizvodnji. Stvari definitivno idu u tom smjeru, šokirani smo podatcima o uvozu hrane i sasvim sigurno će prestati potreba za novim agronomima, prestat će potreba i istraživanjima koje rade poljoprivredni zavodi. Ti su ljudi nama potrebni, naša proizvodnja bez agronoma je nemoguća. Sve u redu, praksa, dugogodišnje iskustvo, dolaze nove stvari, nove tehnologije i oni su ti koji su nama potrebni u svakom trenutku, ali na žalost kako se bližimo procentu o uvozu hrane sto posto, potreba za njima će biti isto kao što je danas potreba za astronautima.
Znači, jedno je katastrofalno stanje, ne znam, ne znam kako će to završiti, ali problem je puno širi od samog odlaska malog čovjeka sa sela u inozemstvo na rad. Ne radi se samo o zapuštanju ruralnih područja, problem je puno širi, jer to implicira i povlači puno veće probleme“, naglašava direktor Brajković.
Treba reći da PZ „Matica“ iz Višića, po proizvodnji u zatvorenim prostorima – plastenicima, vodećeg naselja u BiH okuplja pedesetak kooperanata, što će reći da njezino vodstvo raspolaže informacije s terena.
Tržni lanci su tu da nam pokupe pare, a ne da razvijaju domaću proizvodnju
Nakon što je sivim tonovima oslikao trenutačno stanje u domaćem agraru, na upit u kojoj mjeri na to stanje utječe činjenica da se domaći proizvođači nisu uspjeli nametnuti tržnim lancima Marijan Brajković, direktor PZ „Matica“, kaže:
„Tržni lanci su postali veliki teret u poljoprivrednoj proizvodnji, okreću se uvozu, ali gledajte njima je to netko omogućio, oni jednostavno rade što mogu da rade. Oni se ponašaju točno onako kako se ne bi ponašali u svojim državama ako govorimo o stranim tržnim lancima, a i domaći vide da je to profitabilnije. I u našoj mikro sredini pogoduju se trendu trženja uvozne robe. Mi mislimo da ima načina kako da se te stvari mijenjaju ili bar pokušaju mijenjati, ali očito ne postoji ni želja da se pokuša mijenjati i tako s lokalnih na veće razine imate maćehinski odnos. Naravno da tržni lanci to koriste, oni su tu da nam uzmu novac, a ne da razvijaju domaću proizvodnju.
Dušan Musa/Radio postaja Čapljina
Božana Martić bivša je studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Od svoje šeste godine plesala je klasični balet. Nakon baleta, počinje se baviti kazališnom umjetnošću. Iza sebe ima nekoliko amaterskih predstava, i jedan profesionalni angažman u predstavi Kraljevo Miroslava Krleže u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru u režiji Ivana Lea Leme. Za portal Hercegovina.info Božana Martić razgovarala je o svojim uspjesima i planovima.
Kad ste se počeli baviti baletom i što je to značilo za Vas?
Mogu kazati da sam iznimno sretna jer sam još kao mala zakoračila u, doista, čudesan svijet umjetnosti. Na sceni se i sad osjećam kao dijete koje ima još puno toga za naučiti. Kazališne daske su sada, za mene odraslu, jedino mjesto na kojemu si još uvijek mogu dopustiti da budem dijete. Od umjetnosti je teško otići kad je jednom kao majku prigrlite. Pa čak i kada odete, vraćate se u njezin zagrljaj koji vas štiti od sveg zla. Tako i mene taj zagrljaj spašava od iscprne svakodnevnice koja nas sve, čini se, guši. Smatram i da ako nam Bog da neki talent da smo ga dužni podijeliti s drugim ljudima oko sebe. Sve što dijelimo, postaje smislenije. Što sam više pažnje posvećivala svim umjetnostima oko sebe, to sam bolje doživljavala i shvaćala i sebe i druge oko sebe, a u konačnici i svijet.
Na koji način doživljavate glumu?
Gluma je igra. Zanat pomoću kojega svu ljepotu iz duše i emocije imamo priliku podijeliti s drugima. Priznajem, neke svoje najveće strahove sam pobijedila igrajući neke uloge. Igrajući druge karaktere, likove koji su puno drugačiji od mene, privatno sam razvila veće poštovanje prema svakom čovjeku. Bolje razumijevam sve oko sebe, i nastojim nikoga ne osuđivati. Navažnija stvar koju sam naučila je lekcija o prisutnosti. To što sam sada ovdje je najveće postignuće. Spoznaja da je život ovaj trenutak.
U kojim ulogama koje ste igrali pronalazite najveću inspiraciju, ali i važnost?
Posebno zanimljivo bilo mi je igrati žene koje su proživljavale teške životne situacije i kojima su se događale prekretnice u životu. I koje, uz sve to, ipak, ne odustaju. To je onda, svakako, pohvalna poruka koja dolazi i do publike i koju publika lako prihvaća. Osnaživanje žena je nešto što će, nadam se, zaživjeti u svim profesijama. Za mene, kao ženu, iznimno je važna podrška koju pružam drugim ženama oko sebe, i koju, također, od njih, dobivam. Glumila sam i u filmu čija je premijera na proljeće. Film je sniman u Jablanici, i to je doista bilo jedno divno iskustvo, a i uloga koju sam igrala je zanimljiva. Ali, o tome više nakon premijere.
Uz sve navedeno, magistrirali ste na Pravnom fakultetu. Kako doživljavate studentski period Vašeg života?
Sretna sam što sam studirala pravo. Vrijeme uloženo u učenje pokazalao se kao najbolja investicija u budućnosti. Osim znanja iz teorije koje su naši profesori na nas prenosili, rekla bih da je vrijednije ono životno koje su nam prenijeli učeći nas da prepoznamo prave vrijednosti u moru onih u kojima se gubi moralni kompas. U početku studija nisam bila sigurna čime točno se želim baviti, ali kasnije sam shvatila da me sve više privlači građansko-pravni smjer.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Mislim da je dovoljno svaki dan davati sve od sebe. Treba se veseliti svim novim uspjesima jer su oni potvrda da smo na dobrom putu. Neuspjehe treba doživjeti kao dio puta na kojima se učimo rasti, a ne isključivo kao nešto negativno. Plan je da nema plana, nego sreće, za sad mi dobro ide.
Autor: Ana Dragozet/Hercegovina.info
U subotu (28. prosinac) u holu OŠ “Lipanjske zore” Višići i na vanjskom dijelu dijelu kod hola ispod lipa naši mještani i mještanke uživali su u božićnom druženju kojeg je organizirala Udruga “Ostajem”. Druženje je bilo humanitarnog karaktera, a nadamo se da će dogodine biti još bolje, veselije i brojnije. Ukupan iznos koji je prikupljen ove godine je 1230 KM, a dio je uručen kao božićni poklon od svih naših Višićana jednoj obitelji iz našeg mjesta, a ostatak će biti iskorišten za izgradnju jednog primjerenog igrališta za naše najmlađe u okviru OŠ Lipanjske zore Višići. Naš župnik, don Vinko Raguž, blagoslovio je druženje i hranu, a svi prisutni su mogli uživati u vrsnom čobancu, te ostaloj hrani i piću.
Ovom prilikom organizatori se zahvaljuju i donatorima: VITA VI d.o.o. – mesnice Šišović, Pekara Marignona, Caffe bar Craft, Caffe bar Hennessy. Posebne zahvale šalju svima koji su sudjelovali u organizaciji na bilo koji način, od doniranja kolača, meze do pripremanja, a potom i čišćenja idući dan.
Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!
Približili smo se danu blagdanskog druženja u Višićima, koje će se organizirati sutra (subota, 28. prosinac) u OŠ “Lipanjske zore”. Podsjećamo da je i ovogodišnje druženje humanitarnog karaktera, a prikupljena sredstva članovi Udruge “Ostajem” donirat će seoskom vrtiću za opremanje igrališta za najmlađe te je i dio sredstava namijenjen jednoj posebnoj obitelji iz Višića, uz Vaš mali prilog njihovi će blagdani zasigurno biti ljepši, a naša djeca veselija.
Ovim putem pozivamo sve naše Višićane i Višićanke i sve ljude dobre volje da nam se pridruže te budu dio humanitarne akcije. Također, svi koji aktivno žele sudjelovati u organizaciji (pripremiti i donijeti jelo, piće, kolače…) mogu doći u iduću subotu od 15:00 h kada se počinje s kićenjem i pravljenjem toća, te postavljanjem stolova za hranu i piće. Crno i bijelo vino je osigurano, te isto ne treba donositi. Druženje će službeno započeti blagoslovom u 19:00 sati. Družimo se, veselimo se Božiću, te napravimo dobro djelo. Radujemo se vašem dolasku!
Sretan Božić svima a posebno Višićanima, gdje god bili. Obilje mira, zdravlja i sreće želi Vam uredništvo portala visici.com.
Ove godine u subotu, 28. prosinca, u O.Š. Lipanjske zore u Višićima biti će organizirano humanitarno blagdansko druženje, a prikupljati će se donacije koje su namjenjene dječjem vrtiću u Višićima za opremanje igrališta te će i dio sredstava biti namijenjen jednoj posebnoj obitelji iz Višića, uz Vaš mali prilog njihovi će blagdani zasigurno biti ljepši, a naša djeca veselija. Tradicija druženja Višićana u božićno vrijeme je počela već prije par godina i to pod nazivom “Božićanje”. I ove godine mještani našeg sela, posebice mladi, organizirani u Udrugu “Ostajem” odlučili su to podići na razinu više.
Ovim putem pozivamo sve naše Višićane i Višićanke i sve ljude dobre volje da nam se pridruže te budu dio humanitarne akcije. Također, svi koji aktivno žele sudjelovati u organizaciji (pripremiti i donijeti jelo, piće, kolače…) mogu doći u iduću subotu od 15:00 h kada se počinje s kićenjem i pravljenjem toća, te postavljanjem stolova za hranu i piće. A druženje će službeno započeti blagoslovom u 19:00 sati. Družimo se, veselimo se Božiću, te napravimo dobro djelo. Radujemo se vašem dolasku!
U nastavku pogledajte kako je to izgledalo prošle godine:
Od petka (27. prosinac) naš župnik počinje s blagoslovom obitelji u župi, a u nastavku vam donosimo raspored.
Petak (27. 12.) – Doljani s Dubine staro selo do Oršulića.
Subota (28. 12.) – Doljani od Šimića do kraja
Nedjelja (29. 12.) – Krupa (Maslać, Gadžići, …)
Ponedjeljak (30. 12.) – Sjekose, Blato i Dračevo od mosta do mosta.
Utorak (31. 12.) – Dračevo od mosta do kraja.
Srijeda (01. 01.) – Uz cestu od mosta do skretanja za groblje.
Četvrtak (02. 01.) – Uz cestu (Put prema groblju do Čeljeva).
Petak (03. 01.) – Misir od ceste do kraja.
Subota (04. 01.) – Skočim od Zvona do Dragana Ivankovića.
Nedjelja (05. 01.) – Skočim od Tonće Menala do kraja.
Prije par dana naš sumještanin Andrija Bošković prilikom standardnog obilaska svojih ribarskih mreža zapazio je zanimljiv ulov. Nakon borbe, koja je prema njegovim riječima trajala satak vremena, uspio je ulov ubaciti u svoj čamac. Radi se o dunavskoj štuki, vrsti koja se rijetko viđa u našim rijekama. Štuka je teška 16 kg i duga 105 cm.
