Nova kalendarska godina u poljoprivredi juga Hercegovine, započela je u znaku povoljnih vremenskih prilika i male tražnje za domaćim povrćem. Prohladna jutra i sunčani dani idealni su za pripremu zemlje, radove u okućnicama, vinogradima i voćnjacima, ali optimizma nema, a kako bi ga i bilo u zemlji u kojoj se više od devet desetina hrane uvozi. Poljoprivrednike koji pažljivije prate kretanja i doslovce je deprimirao podatak da je u prvoj polovici prošle godine uvezeno nevjerojatnih 92 posto hrane koju građani jedu, što potvrđuje i Marijan Brajković, direktor Poljoprivredne zadruge „Matica“ iz Višića:

„Ljudi su dosta dezorijentirani kada je u pitanju izbor kultura, što i kako sijati i saditi tijekom godine. Za ljeto je prilično jasna situacija – paprika i rajčica će opet biti glavne, ali je vrlo upitno do kada će se nastaviti loša situacija na tržištu. To umnogome utječe na odluke ljudi, koji razmišljanju hoće li se uopće baviti poljoprivrednom proizvodnjom ili ne? To su sada sve legitimnija razmišljanja kod proizvođača, i ona izbijaju u prvi plan, a ne to koju sortu i kultivar saditi i sijati“, ističe Brajković, te na upit vide li se mladi ljudi u poljoprivredi nastavlja:

„Na podatak da se uvozi 92 posto hrane nema se što pametno reći. Tu postoje veće i teža pitanja, sve se mjeri prema rezultatima, ako nemate rezultat, prihod – rashod, pozitivan u poljoprivredi, naravno da mladi ljudi tu ne vide perspektivu. Vi to možete vidjeti svaki dan oko sebe, sve je više zapuštenih parcela i zapuštenih objekata i u tom kontekstu treba promatrati stanje“, kaže direktor Brajković, pa naglašava:

„Stvari su otišle tako daleko da legitimna postaju pitanja smisla postojanja čak nekih institucija koje su nama potrebne, uz čiju pomoć i obavljamo poljoprivrednu proizvodnju. Tu prije svega mislim na ministarstva poljoprivrede, sveučilišta, odnosno fakultete agronomije, zavode koji se bave poljoprivredom. Ti ljudi rade, ne sumnjam uopće u to, bore se u svom domenu posla, ali očito to ne daje rezultate. Kao što mladi ljudi napuštaju poljoprivredu, tako će se po našem mišljenu i određene institucije suočiti s istim problemom! Već se bilježi manje studenata agronomije. Kažem, ako se svi zbijemo u ovih osam posto proizvodnje koja ostaje, a trend je da će to izići na 99 posto.

Kako ovo jedan posto valjda će ostati, nemoguće je da bide 100 posto. Ovih jedan posto ostaje za folklor i narodne običaje, u poljoprivrednoj proizvodnji. Stvari definitivno idu u tom smjeru, šokirani smo podatcima o uvozu hrane i sasvim sigurno će prestati potreba za novim agronomima, prestat će potreba i istraživanjima koje rade poljoprivredni zavodi. Ti su ljudi nama potrebni, naša proizvodnja bez agronoma je nemoguća. Sve u redu, praksa, dugogodišnje iskustvo, dolaze nove stvari, nove tehnologije i oni su ti koji su nama potrebni u svakom trenutku, ali na žalost kako se bližimo procentu o uvozu hrane sto posto, potreba za njima će biti isto kao što je danas potreba za astronautima.

Znači, jedno je katastrofalno stanje, ne znam, ne znam kako će to završiti, ali problem je puno širi od samog odlaska malog čovjeka sa sela u inozemstvo na rad. Ne radi se samo o zapuštanju ruralnih područja, problem je puno širi, jer to implicira i povlači puno veće probleme“, naglašava direktor Brajković.

Treba reći da PZ „Matica“ iz Višića, po proizvodnji u zatvorenim prostorima – plastenicima, vodećeg naselja u BiH okuplja pedesetak kooperanata, što će reći da njezino vodstvo raspolaže informacije s terena.

Tržni lanci su tu da nam pokupe pare, a ne da razvijaju domaću proizvodnju

Nakon što je sivim tonovima oslikao trenutačno stanje u domaćem agraru, na upit u kojoj mjeri na to stanje utječe činjenica da se domaći proizvođači nisu uspjeli nametnuti tržnim lancima Marijan Brajković, direktor PZ „Matica“, kaže:

„Tržni lanci su postali veliki teret u poljoprivrednoj proizvodnji, okreću se uvozu, ali gledajte njima je to netko omogućio, oni jednostavno rade što mogu da rade. Oni se ponašaju točno onako kako se ne bi ponašali u svojim državama ako govorimo o stranim tržnim lancima, a i domaći vide da je to profitabilnije. I u našoj mikro sredini pogoduju se trendu trženja uvozne robe. Mi mislimo da ima načina kako da se te stvari mijenjaju ili bar pokušaju mijenjati, ali očito ne postoji ni želja da se pokuša mijenjati i tako s lokalnih na veće razine imate maćehinski odnos. Naravno da tržni lanci to koriste, oni su tu da nam uzmu novac, a ne da razvijaju domaću proizvodnju.

Dušan Musa/Radio postaja Čapljina

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>