Dan Bosne i Hercegovine ne treba ozbiljno shvaćati, iskustva nas uče, barem dok država ne bude slavila rođendan, ne nekadašnjeg umirovljenika, nego ovog današnjeg koji u mirovinu ide sa članskom iskaznicom nekog seoskog Nogometnog kluba.

I danas imamo vremešnijih građana koji bi nam mogli svjedočiti, a i ne moraju, znademo, kako u svom životu nisu makli ispred portuna (svojih kućnih vrata) a živjeli su u nekoliko država. Recimo naš susjed Jozo Zvono koji će ako Bog da napuniti ravno sto godina, moram reći još vitalna momčina, živio je u desetak država. Činjenica koja potvrđuje da nije daleko od kuće išao je i bicikl-jedino prometalo koje je u životu koristio.

Djed Jozo je rođen prije “Sarajevskog atentata” što znači da je nekoliko godina, iako je bio dječak, bio pokorna sluga cara Franje Josipa i državljanin Austro-Ugarske Monarhije. Poslije Prvog svjetskog rata postao je državljaninom Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, ali i domalo državljaninom Kraljevine Jugoslavije. E kad je bio tridesetogodišnjak, počeo je Drugi svjetski rat. Navalile vojske ko mutave. Tako da je moj susjed Jozo jedno vrijeme bio i Talijan a da to nije ni znao. E onda poslije je bio malo i Nijemac, hoću reći pošteni građanin “Trećeg Reicha”. Doduše niko ga nije ni upitao hoće li i što će biti i u kojoj će državi živjeti.

Eeee, u tom vremenu je bio i državljanin Nezavisne Države Hrvatske, međutim to nije ni znao dok se nisu počeli sakrivati po škripinama pred najezdom partizana . Jednog jutra se probudio kad je pred vratima vidio dvojicu mršavih i ispijenih drugova koji su ga pozvali da se mora prijaviti na “dobrovoljnu” akciju izgradnje neke od opjevanih željezničkih pruga. Po povratku s akcije već je bio čestiti i pošteni socijalistički radnik, malo poslije i samoupravljač, što bi značilo i državljanin SFR Jugoslavije.

Preživio Jozo i te godine i dočekao duboku starost kad mu devedesetih godina rekoše da živi u Bosni i Hercegovini. E onda je nastala prava pomutnja za poštena čovjeka kakav je moj susjed Jozo. Dali mu putovnicu Republike Hrvatske a rekli mu da će neko vrijeme živjeti u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni pa kad prođe neko vrijeme, rekli mu, vidjet ćemo gdje ćemo. I tako Jozo čekao nekolike godine kad mu rekoše da od Herceg-Bosne nema ništa. Nema! I sad često izgovara tužna lica. Ali najtužniji dan mu je bio kad su rekli da mu je Republika Hrvatska susjedna država i da će od danas živjeti u Federaciji BiH u cjelovitoj BiH čiju će cjelovitost “kođene” činiti i Republika Srpska.

Danas kada se obilježava Dan necjelovite BiH i kad Jozu upitam kako živi odgovori mi slijedećim redoslijedom: “Živim u pički materinoj i živim kako drugi hoće, pa zar sam ja to zaslužio u svojih sto godina?”

Tko ima volje neka broji u koliko je država živio moj susjed Jozo a da nije maknuo ispred kućnih vrata, pa kad ih prebroji volio bi vidjeti nekoga tko će “stisnuti guzicu” i Jozi čestitati Dana  BiH. Ako ga zdravlje posluži nije isključena da postane državljanin još jedne države. Sretnik bi rekao: Europske unije. A nesretnik bi rekao: još cjelovitije  Bosne i Hercegovine.

izvor: ne zna se

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>