9Qv1aE76_sume_475_316_85_s_c1Statistika i stvarnost žestoko su se sudarili u Bosni i Hercegovini. Statistički gledao, BiH nije previše zadužena zemlja – njezin dug iznosi oko 40 posto bruto društvenog proizvoda.

Međutim, BDP je napumpan bujanjem administracije isto kao što je napuhan i statistički podatak po kojem je prosječna plaća u BiH 825 maraka. U stvarnosti, ekonomska situacija u BiH je katastrofalna, primjerice prosječna plaća, kada bi se mjerila po stvarnoj, u gospodarstvu ne iznosi više od 500 maraka, u najboljem slučaju 600 maraka, piše Dnevni list.

Rasipanje resursa

Pojednostavljeno, BiH se nalazi u provaliji s vanjskim dugom od 3,85 milijardi eura, unutarnjim ‘teškim’ 1,5 milijardi eura, vanjskotrgovinskim deficitom koji je za prvih devet mjeseci ove godine dostigao iznos od 2,75 milijardi eura…
Ne treba biti ekonomski stručnjak pa dokučiti da je BiH do grla u minusu, a vlasti još nisu ni počele probijanje ‘ekonomskog tunela’ i jedino što rade su verbalne najave socijalno-ekonomskih reformi.

Do kada BiH može izdržati ovo nepodnošljivo stanje?

Odgovor je kratak – sve dok kako-tako izmiruje vanjske dugove. Uglavnom, to čini stalnim novim zaduživanjem. Kada ne bude mogla vraćati novac za koji se vani zadužila, počet će rasprodavati svoje resurse, ono najvrjednije što posjeduje – rijeke, šume, planine, ceste, izvore pitke vode, telekomunikacije…

Ako do toga dođe, neće to biti ništa novo, ništa što u svijetu već nije viđeno. Uostalom, još početkom ove godine iz Međunarodnog monetarnog fonda čiji novcem BiH ‘krpa’ rupe u proračunu i održava lažni socijalni mir, i Svjetske banke sugerirano je ovdašnjim vlastima da razmisle o prodaji telekoma i elektroprivreda, odnosno da izrade plan privatizacije javnih kompanija iz energetskog sektora, zatim šumskih gazdinstava i poduzeća iz oblasti telekomunikacija.
Sve inozemne procjene kažu da BiH ima ogromne resurse uz obveznu naznaku da ‘ima loše rezultate u restrukturiranju velikih kompanija koje žive od skrivene  pomoći države i ne rade na principima profesionalnosti i financijske samoodrživosti’.

U jednom dokumentu Izaslanstva Europske unije u BiH podvlači se da se ‘dragocjeni resursi rasipaju u zastarjelim aktivnostima umjesto da povećavaju produktivnost u gospodarstvu i zapošljavanju’.

– Dominantne tvrtke povezane s vlastima često zlorabljuju svoju tržišnu moć i veze i podrivaju potencijale drugih poduzeća u tržišnoj utakmici, a to, zapravo, znači da se bogati resursi rasipaju – ocjena je Izaslanstva Europske unije u BiH.

Svakako da se ovo može protumačiti i kao upozorenje da su javna poduzeća izvor ogromne moći političkih stranaka i političara koji nad njima drže kontrolu.

Prodaju vojarnu

Bar za sada, državna i entitetske vlade ne govore ili bježe od toga javnosti reći istinu što će se dogoditi ako uskoro dođe trenutak da mora početi rasprodaja resursa – šuma, rijeka, rudnog blaga, izvora pitke vode, cesta… Republika Srpska  prije nekoliko godina prodala je Telekomu Srbije svoj Telekom RS-a, a Vlada Srbije prošlog tjedna najavila je prodaju Telekoma Srbije.

Iz Banje Luke poručuju da u ovom trenutku ne razmišljaju o prodaji Elektroprivrede RS-a, ali prema nekim izvorima bliskim Vladi RS-a, ‘igra je počela, pregovora već ima’. Aktualna Vlada Federacije početkom ovogodišnjeg proljeća priopćila je da nema namjeru prodavati BH Telecom i Elektroprivredu BiH i da se to zasigurno u njezinom mandatu neće dogoditi.

Međutim, osnovni problem o kojem državni i entitetski dužnosnici javno ne govore jest što se dugovi vraćaju novim zaduživanjima pa se stalno uvećavaju i što će se kad-tad morati platiti. Kako će se to uraditi kada su proračuni uglavnom prazni, nije jasno tim prije što se milosrđe izvana i otpisivanje dugova ni u najljepšem snu ne može dogoditi?
Kada se sve ovo zna, razvidno je da je rasprodaja resursa ipak moguća kao rješenje za izlazak BiH iz financijske provalije izuzev ako nove vlasti pod hitno ne uzmu uzde u svoje ruke i ne zaustave daljnji slobodni pad države. Prodaja bh. resursa za svijet ne bi bila iznenađujuća, uostalom nedavno su na takav potez bile prisiljene Grčka, Italija, Portugal…

Primjerice, Italija je još prije četiri godine dala na prodaju 9000 objekata, plaža, čak i otoka da bi prikupila novac za plaćanje dugova. Portugal je prodao gotovo sav svoj energetski sektor, dok je Grčka, a godinama su je tapšali kao uspješnu zemlju, kada se našla u financijskom škripcu, počela rasprodaju svog nacionalnog blaga. Sve su to zemlje koje nisu mogle vraćati inozemne dugove.

Ima i onih drugih, primjerice ekonomski moćna Austrija prije dvije godine objavila je da prodaje dva planinska vrha na Alpama kako bi dodatno popunila proračun. Zbog prosvjeda građana prodaja je prolongirana. Prošlog mjeseca Austrija je dala na prodaju jednu vojarnu za 33,1 milijun eura s objašnjenjem da je to potez u cilju štednje i popune državnog proračuna. Uzgred i nimalo slučajno, kod nas se već godinama blokira uknjiživanje 63 vojne lokacije u državno vlasništvo.

dnevni list/pogled.ba

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>