Danas smo napravili izlet na vrh Sveti Ilija (Crkvina, Velika Žaba), najviši vrh planine Žaba visok 955 metara. Usput smo posjetili Hadžibegov Grad pored Hutova te Svetište Kraljice mira u Hrasnu.
Žaba se prostire u duljini od 14-ak kilometara u smjeru zapad-istok. Zapadni i niži dio (zvan i Mala Žaba) pripada Hrvatskoj s vrhovima Matica (681 m) i Marin vijenac (507 m) na kojem se nalazi betonski križ vidljiv i iz doline Neretve.
S najvišeg vrha, Sv. Ilije pruža se pogled prema visovima iznad Dubrovnika, hercegovačkim planinama, dolini Neretve, Veležu, Prenju, Biokovu, te moru i otocima.
Planina Žaba je dijelila prostor povijesne humske župe Žaba na kontinentalni dio (sjeverno od planine) i primorski (južno od planine).
Nakon 2 sata zahtjevnog uspona popeli smo se na vrh i uživali u prekrasnom pogledu na Dolinu Neretve, okolna brda i Jadransko more. Pogleda radi koje se isplatilo namučiti.
Nakon povratka s planine Žaba krenuli smo put Hutova i usput posjetili Hutovsku tvrđavu. Vjerujemo da ste više puta prošli pored ove tvrđave a nikad niste zavirili u nju, kao i mi dosad. Prvi put se Hutov grad (Hadžibegov) pronalazi u pisanim dokumentima fra Sikste iz 1525. godine kada je prolazio kroz ovo selo u junu te godine iz Slanog prema Zavali. Struktura tvori nepravilan peterokut.
Ukupno je devet kula, svaka u kutu tvrđave. Čvrsti i visoki zidovi zatvaraju površinu ravnog zemljišta. Utvrda se proteže od istoka prema zapadu 70 m. Istočni dio tvrđave je širok oko 50 m, dok je zapadni dio širok 30 m. Njene zidine bile su izgrađene na način da su vojnici naoružani vatrenim oružjem mogli braniti svaki kut tvrđave.
Na tom području ratovali su Mlečani i Osmanlije, a Hutov grad je nakon pada Počitelja i Čapljine u 15. stoljeću pao pod vlast Osmanskog carstva, ali ratovi s Mlečanima su nastavljeni.
Kroz mjesto je prolazio prahistorijski Veliki put ili Put soli iz Stona u kojem i dan-danas postoji solana, kojim je prošla i bosanska kraljica Katarina (kći hercega Stjepana Kosače i žena Stjepana Tomaša Kotromanića) 1463. godine kada je pred Turcima morala napustiti Bosnu i otići u izgnanstvo u Ston, pa u Rim.
Hutovska tvrđava nosi i ime Hadžibegov grad koje je zapravo poznato u literaturi i na autokartama, a koje je vezano za porodicu Rizvanbegović.
“Najtješnje je vezan za ličnost Mehmed-bega Rizvanbegovića koji je 1802. godine postao prvi i bio jedini kapetan Hutovske kapetanije do 1832. godine. To je posljednja osnovana kapetanija u Bosni i Hercegovini. Teritorijalno je obuhvatala mjesto Hutovo i okolna sela. Nastala je kao rezultat borbi oko vidoške (stolačke) kapetanije u porodici Rizvanbegović”, navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za Radiosarajevo.ba.
U okrugloj kuli stolačke kapetanije tada je zapovijedao Hadži Mehmed-beg koji je carinsku kulu pretvorio u utvrdu. Do tog perioda, s kule se čuvao klanac i drumski put, te se na njemu ubirala carina za karavane koji su prolazili tim putem.
Prije nego što će se pokoriti ocu Zulfikaru i naslijediti jednu od kapetanija koje je držala porodica Rizvanbegović, Hadžibeg je boravio u Siriji i Carigradu, gdje su ga smatrali prijetnjom te stoga otpustili iz carske službe.
Pored petorice braće, njemu je pripala najmanja i najmlađa kapetanija kojom je zapovijedao sve do nasilne smrti 1832. godine.
Osam ploča svjedoče da su bedemi oko kule izgrađeni u periodu od 1796. do 1806. godine, a danas su sačuvane samo tri.
Za ove ploče mještani vežu zanimljive legende. Naime, oni smatraju da su natpisi na pločama tajanstvene moći za koje se zanimao sam Hadžibeg (tsilum) protiv zmija i tvrde da do danas još niko nije vidio zmije u hutovskoj tvrđavi.
Hadžibega su ponekad smatrali i vračem koji se zanimao za knjige i astronomiju preko koje je želio zaviriti u budućnost.
Za devet kula Hutovoga grada se vežu legende od kojih prolazi jeza svakog ko ih čuje, jer pripovijedaju da je među ledene zidove kule Hadžibeg zatvarao svakog svoga protivnika.
No u njegovim brojnim ratnim akcijama, žitelji Hutova su stajali rame uz rame s njim jer se pričalo da im nikada nije želio otimati zemlju, već im je i pomagao.
Kule su danas gotovo propale nakon 130 godina neodržavanja.
“Masivni bedemi su većim dijelom očuvani u visini od nekoliko metara. Na njima su dobro očuvane puškarnice. Dijelovi zidova kapi-kule, kule III i VII dosta urušeni i iskrčeni. Sve krune bedema i kula više ne postoje. Unutarnji zidovi manjih 5 prostorija uz istočni bedem su dosta oštećeni i ne dosežu ni do visine prizemnih prostorija. Četiri tornja odaju utisak da su nedavno popravljena. Na pojedinim mjestima vegetacija ugrožava konstrukciju bedema.
Neposredna okolina grada, kao i neki dijelovi unutar bedema su obrasli grmljem i zasuti obrušenim kamenjem”, navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH za Radiosarajevo.ba.
Tek 2013. godine su ih članovi HKUD Hutova očistili na cjelodnevnoj radnoj akciji i vratili im stari sjaj.
Gradske i državne vlasti ne brinu o kulturno-historijskom naslijeđu, kako ovog, tako ni cjelokupnog područja Bosne i Hercegovine. No, tu su uvijek pojedinci koji podsjećaju na to da ono postoji i koliko je važno.
Drugih aktivnosti, kao ni arheoloških istraživanja i restauratorskih radova za sada nema. Na sramotu onima koji ostavljaju ovakav turistički potencijal neiskorišten i koji dopuštaju da nam propada kulturno-historijsko blago.
Nakon Hutovske tvđave nastavljamo do Svetište Kraljice mira u Hrasnu.
Godine 1947. za župnika župe Hrasno dolazi don Stjepan Batinović. U dvorištu crkve je 1958. sagradio Gospinu špilju u kojoj je povremeno služena sveta Misa kao i pobožnost Gospine krunice. U svom dugogodišnjem radu i nastojanju da župu pretvori u duhovno svetište biskupije uspijeva 1977. kada župa Hrasno postaje biskupijsko svetište Kraljice mira koja se slavi druge nedjelje mjeseca svibnja.
Tadašnji mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjski biskup Petar Čule odobrava da se Blažena Djevica Marija slavi kao Kraljica mira u Hrasnu, biskupijskom marijanskom svetištu. Iste godine na vrhu Gradine postavljen je brončani kip Gospe Kraljice mira, rad kipara Ante Starčevića čija uzdignuta ruke simbolizira traženje blagoslova od Boga za svakoga koji joj se utječe. Blagoslovom kipa 8. svibnja 1977. i službeno je otvoreno svetište. Kip je blagoslovio biskup Petar Čule, a uz njega njegov koadjutor, biskup Pavao Žanić te pomoćni splitski biskup Ivo Gugić i dubrovački biskup Severin Pernek.
Na 10. obljetnicu svetišta, svetište je posjetio hrvatski kardinal Franjo Kuharić, koji je predvodio misno slavlje i proslavu, uz koncelebraciju tadašnjega nadbiskupa i metropolita vrhbosanskog Marka Jozinovića, te biskupa Pavla Žanića. Tada je kardinal Kuharić sastavio posvetnu molitvu Kraljici mira, koja se od tada moli svake godine pred njezinim kipom na dan proslave. Početkom Domovinskog rata 4. kolovoza 1991. u sklopu svetišta otkriven je spomenik žrtvama Drugoga svjetskoga rata župe Hrasno, rad akademskog kipara Nikole Vučkovića iz Metkovića na kojem je uklesan epitaf “Domovino, radi tebe, radi bitka tvog, gdje nam kosti rasute su znade samo Bog”.
Uz Gradinu prema kipu je postavljen i križni put, rad akademskog kipara Dušana Stanojevića. Dana 8. prosinca 2011., na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, uz misno slavlje koje je predvodio biskup Ratko Perić te sudjelovanje 30 svećenika obilježena je 250. obljetnica župe.
Od 1995. godine u sklopu svetišta postoje galerija vrijednih umjetničkih djela i muzej s prikazom tradicijske hercegovačke obitelji, alatima korištenim za obradu zemlje te u stočarstvu, kao i skulptura sv. Jure.
U nastavku pogledajte preostale fotografije sa planine Žaba, Hutovske tvrđave i iz Svetište Kraljice mira u Hrasnu.
izvor:
https://en.wikipedia.org/wiki/Hutovo_Fortress
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti%C5%A1te_Kraljice_mira_u_Hrasnu
https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/hutov-grad/251692