Prenosimo vam članak vezan za posvetu naše župne crkve (14. kolovoz 2020.) koji smo preuzeli s portala naše biskupije (md-tm.ba), a fotografije smo preuzeli s portala djaka-city.info. U Hercegovini je od 80 župnih crkava posvećeno njih 18. Navodimo u kojim su župama crkve posvećene, koji ih je biskup posvetio i koje godine:

Posvećene crkve. Za uprave biskupa Petra Čule (1942.-1980.): Grabovica i Trebinja 1960., Konjic 1961., Drinovci 1964., Kočerin i Mostar – katedrala 1980.

Za uprave biskupa Pavla Žanića (1980.-1993.): Trebinje – katedrala 1984. i Rotimlja 1989.

Za uprave biskupa Ratka Perića (1993.-2020.): Prisoje 2000., Duvno, Mostar – Sv. Matej i Rakitno 2011., Dobri Pastir župna crkva za Cim i Iliće, Čerin, Kruševo i Tihaljina 2014., Buna 2018. i Dračevo ove godine na uočnicu svetkovine Blažene Djevice Marije na nebo uznesene koja je ujedno zaštitnica župe (još je predviđena posveta župne crkve na Gradini na uočnicu Glavosjeka).

Dogovorno između župnika don Vinka Raguža i biskupa Ratka posvećena je župna crkva Marijina Uznesenja u Dračevu u petak, 14. kolovoza 2020., za vrijeme večernje sv. Mise u okviru devetnice ili trodnevnice u čast Velike Gospe.

Povijest župe Dračevo. Moderni početak župe seže u 1874. godinu, kada su od župa Dubrava i Hrasna odvojena sva mjesta od Hotnja preko Sjekosa do Doljani prema Neretvi, a nova je župa nazvana Gabela (na talijanskom znači: carina), sve s lijeve strane Neretve u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Ta su naselja: Bajovci, Sjekose, Doljani, Dračevo, Višići, Gnjilišta, Loznica, Klepci, Tasovčići i Hotanj. Sjedište joj je bilo u Doljanima, a župna crkvica Male Gospe, sagrađena 1861. Nasuprot toj Gabeli ima na desnoj obali Neretve istoimena Gabela, poznatija tada kao Stara Gabela, koja je osnovana kao župa 1854. godine. Danas pojam Gabele pripada samoj toj župi. Prvi župnik, fra Orazio iz Torina (1874.-1884.), kratko boravi u Doljanima, jer je Hercegovački ustanak, koji je buknuo na Krupi u lipnju 1875., poharao Doljane, a župnik i župljani morali u izbjeglištvo. Po povratku u Neretvansku prodolinu, 1876. godine, župnik se nastanjuje na Staroj Gabeli, ali i tu kratko. Ubrzo prelazi u privatnu kuću u Čeljevo, pa se župa zove Gabela – Čeljevo. I to posve kratko traje, župno sjedište prelazi u Klepce, 1877. godine, i župa se naziva po mjestu, gdje se podiže župna kuća, i mala crkva Imena Marijina 1881. godine. Misa se slavi u kapelicama po selima. Župa u Klepcima traje do 1943. i vidi petoricu župnika: don Nikolu Lazarevića (1885.-1897.), don Klemu Sumića (1897.-1921.), don Ivana Raguža (1921.-1928.), don Iliju Tomasa od 1928. do 1942., kada joj je župnik ubijen, nova župna crkva Imena Marijina iz 1938. i župna kuća razorene. Godine 1942./1943. župnik je don Jozo Zovko. Od tada do 1951. Klepce pastoriziraju svećenici iz Čapljine i iz Metkovića, već prema blizini mjesta. Od 1951. njome upravlja don Aleksandar Boras, župnik (Stare) Gabele. Godine 1953. u župu je poslan mladi svećenik don Jakov Bagarić koji se nastanjuje u Dračevu, a slavi Misu u crkvici sv. Nikole u groblju u Dračevu. Tek 1966. godine, kada je crkva u Klepcima posve srušena, a kamen joj ugrađen u magistralnu cestu Čapljina-Metković, Dračevu je izdana dozvola za gradnju crkve koja je dovršena 1970. Od tada župna crkva i župa nose naslov Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije. Živa stogodišnja drama i s mjestom i s nazivom i naslovom!

Crkva blagoslovljena, a neposvećena. Iz Kronike biskupa Čule: „U nedjelju 13. rujna [1970.] otišao sam u Dračevo i blagoslovio tamo novu župsku crkvu. Kod svečanosti sudjelovalo je mnogo svijeta, također iz okolnih župa. Crkva je bila dupkom puna, pa i kor. Ipak je mnogo svijeta moralo ostati vani, jer crkva nije mogla više primiti. Bilo je prisutno 20 naših dijecezanskih svećenika (neki su zbog pučke mise u svojim župama došli istom poslije podne) i 6 dijecezanskih svećenika iz Dalmacije. Od franjevaca iz Hercegovine nije bio nitko prisutan, premda su pozivi bili upućeni na razne strane. Metkovićki fratar bio je samo kod mise, ali ne i na ručku. Na ručku je sudjelovalo oko hiljadu (1.000) uzvanika, među njima priličan broj muslimana, čak i sa Bivolja Brda, zatim nešto i pravoslavnih, pa i predstavnici vlasti iz Čapljine. Sve je prošlo u najboljem redu. Pod ručkom kupljeni su prilozi za crkvu. Ja sam dao samo 200.000 starih dinara, jer sam prije u toku gradnje dao od svih crkava najviše za ovu u Dračevu – oko 9 milijuna starih dinara. Isti dan navečer vratio sam se u Mostar“ (Kronika biskupije, II., str. 109).

Župnik don Vinko Raguž odlučio je obnoviti crkvu u povodu njezine 50. obljetnice postojanja odnosno blagoslova. I do sada uvelike uspio. Pozvao je biskupa Ratka koji je u svome pozdravu zahvalio župniku, župljanima i svim dobročiniteljima za ovo veliko djelo. Izmolio je posvetnu molitvu nad vodom i njome blagoslovio narod i zidove crkve, a na povratku kroz crkvu i sam oltar. Nakon propovijedi ugrađene su moći rimskih mučenika sv. Krescencija i Maksima, koje je 9. studenoga 1955. darovao biskup splitski msgr. Frane Franić i čuvale su se u oltaru u crkvi sv. Nikole u Dračevu. Biskup je Ratko posvetio oltar, središnji čin svetoga obreda. Biskup, nakon što je posvetio oltar, ovlastio je župnika don Vinka da uljem pomaže križeve po zidovima, po četiri sa strane, koji su električno osvijetljeni.

U propovijedi biskup je spomenuo povijest jeruzalemskoga hrama koji je posvećivan tri puta: prvi ili Salomonov trajao je od 961. do 587. prije Krista, drugi, tzv. Zorobabelov hram, od 520. do 18. pr. Krista,  a treći je hram onaj koji je Herod Veliki obnovio 18. godine pr. Krista i trajao je do 70. nakon Krista.

Razlika između blagoslovljene i posvećene crkve. Više je važnih razlika:

– Redovito se blagoslivlje svaka izgrađena crkva ili kapelica, a samo se katedrale i župne crkve posvećuju.

– Prigodom blagoslova crkva se samo škropi blagoslovljenom vodom, a u posveti se razlije sv. ulje kojim se maže oltar.

– Za blagoslov se ne traži čvrst i nepomičan oltar, a za posvetu se traži, po mogućnosti od kamena ili od mramora.

– Blagoslov može obaviti i svećenik po dopuštenju mjesnoga ordinarija, a posvetu redovito čini biskup.

– Blagoslovljena se crkva može prenamijeniti u druge crkvene svrhe, centre, katehetske dvorane, a posvećena crkva mora ostati crkvom.

– Naslovnik blagoslovljene crkve može se promijeniti, a naslovnik posvećene crkve mijenja se samo po dopuštenju Svete Stolice.

– Osim toga, vanjski vidljivi znak posvećene crkve jesu križevi jednakih krakova uklesani u unutarnje crkvene zidove na 4, 8 ili čak 12 mjesta.

– Konačno, obljetnica posvete katedrale slavi se kao svetkovina, a u drugim župnim crkvama kao blagdan; a posveta župne crkve slavi se također kao svetkovina.

Ova dračevska crkva naslovljena je na Marijino Uznesenje. I već 50 godina okuplja više tisuća župljana u svoje krilo na sakramente i molitvu.

Nakon uređenja oltara i paljenja svijeća nastavljena je sv. Misa.

Zahvala. Župnik je prije završna blagoslova zahvalio Bogu na njegovu daru i svim darovateljima i radnicima koji su i plodom ruku svojih i plodom srdaca svojih pridonijeli ovoj obnovi župne crkve. Za čašćenja na dvorištu biskup se susreo s ostalim svećenicima i s čapljinskim gradonačelnikom dr. Smiljanom Vidićem i zahvalio mu na njegovoj potpori obnove.

Pomogla posveta crkve i oltara da Gospodin preko plemenitih dobrotvora

dovrši sve započeto djelo u ovoj današnjoj svečarici, Gospinoj crkvi, i oko crkve!

Tekst: md-tm.ba

Foto: djaka-city.info

Nema komentara

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena zvjezdicom su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>