Dnevnik putovanja by Kristijan Jurković – Hawaii

Prenosimo tekst sa Facebook stranice našeg Višićanina Kristijana Jurkovića koji je odlučio podijeliti svoje doživljaje i uspomene sa putovanja sa svima.

Mislio sam da će mi biti teško o ovom pisati,budući da sam na Havajima bio prije nekih 7 mjeseci,ali gledajući slike,sjećanja naviru. Znam da je tako uvijek… Sad zamislite onu maglu koju prikazu u filmovima kad se netko pokušava nečeg sjetiti (obavezno nadodajte zvuk harfe).

Nekad u kolovozu prošle godine,ja ležim na bazenu,tad sam još uvijek bio u Carlsbadu, California i mislim se, gdje ću kad to sve završi, odnosno kako ću započeti odmor par mjeseci kasnije… Tako dok sam razmišljao, padali su mi na pamet filmovi, sve redom ljetni i svi redom smješteni na Havaje. I tako ja počnem još tu sa ležaljke tražiti karte San Diego – Honolulu. Da se razumijemo, nije život u Americi bazen ovaj koji spominjem, ima toga još,ali o tim stvarima ćemo nekad poslije,kad na red dođe Californija i život u “raju”.

I rezerviram karte par dana poslije s namjerom da idem sam ako nitko ne bude htio ići, jer sam put košta ali se onda uskoro čujem s prijateljem kojeg sam upoznao godinu dana prije, u New Yorku, a on je iz Zagreba pa sam tako i društvo za put našao (Luka imaš mahanje). Budući da sam do odlaska na, tako reći, otoke snova imao nešto više od mjesec dana, imao sam fore da sve organiziram. U tih mjesec dana sam upoznao ,mogao bi reći, danas velikog prijatelja Corya koji je nakon svega 10 dana poznanstva odlučio krenuti sa mnom na Havaje  (izgleda da moj karakter i ludost lako stvara prijateljstva hahah).

NAPOKON JE DOŠAO TAJ DAN!!! Rano u jutro, probudio sam se, popio brzinski kavu i oprostio se sa svojim dragim cimerima, njih 4 su bile moja obitelj tih mjeseci u Americi, pisat ću i o njima. Na aerodromu me dočekalo divno iznenađenje vezano za moje kofere. Naime, imao sa puno prtljage, šta da vam kažem, nije đavo dao mira i kupovao sam, onako nemilice. Mislio sam se, koliko ću morati nadoplatiti za nekih 10 kg preko? Da bi me teta na šalteru pitala : ,,Jeste li Vi vojno lice”? Ostadoh zamišljenog pogleda. A ona nastavlja: ,,Vidim da možete čekirati 2 kofera besplatno?” Ja sam se nasmijao i uredno ih stavio na vagu… te je samo upitah: “Kad moj avion slijeće u Honolulu?

Let je prošao uredno,bez turbulencija, osim onih u mojoj glavi zbog uzbuđenja gdje sam stigao. Hawaii prijatelji. HAWAII!

Na samom aerodromu osjetite toplinu domaćina, od suvenira, kulturnih znamenitosti koje su izložene okolo, sve vas vuče u taj Havajski film… Dočekaju vas vozači u havajskim košuljama i ako ste dobri ponude vas pićem dobrodošlice, pitajte me jesam li bio dobar? Bila je noć, pa nisam mogao vidjeti puno ali ono što sam vidio, stvorilo je u meni ljubav na prvi pogled.

Nakon smještanja u hotel, moje društvo i ja mogli smo lagano krenuti u provod. Na ulicama već show, festival nekog božanstva koje je očito jako bitno dok se plesalo po ulicama, ali mi smo kao pravi gosti odlučili proslaviti to na svoj način – KOKTELIMA!

Već prvo jutro su me plaže Honolulua osvojile, tirkizno plava boja mora i skoro pa bijeli pijesak, igraju se i uživaju iščekujući trenutak kad ćeš im se pridružit. Ulice su pune turista, uglavnom Japanci jer su im uvijek bili srcu “dragi”. Ali Honolulu, iako odsječen od svijeta, svakako živi (Hawaii su među najudaljenijim otocima, kopno je udaljeno tisućama kilometara). Otok Oahu, tek jedan od otoka na kojima se Hawaii nalaze nudi toliko toga za vidjeti i oprobati da bi bilo šteta sve strpati u jedan dugi, predugi tekst. Ne bi to bilo to! Tako da je ovo tek prvi dio o “havajskoj avanturi” nadam se da ste zagrijani jer nastavak slijedi uskoro, do tad uživajte uz slike koje ću objavljivati. Veliko hvala na čitanju!

 

HAWAII – Otok Oahu – Honolulu – WAIKIKI BEACH
aLOHA sa Hawaiia
Mislio sam da će mi biti…

Posted by Dnevnik putovanja – Travel diary By Cristijan Jurkovic on 16. lipanj 2015