Nije originalno, niti bih želio pokrenuti raspravu koja bi potaknula dubokoumne političke prepirke kojih smo već svi dosta siti. Ovo je tek jedno pisamce našem dragom prijatelju, koji u sebi nosi sve vrline koje Bog preporučuje svakom čovjeku. Nisu ovo puste i lažne riječi, već jednostavno kratak rezime jedne izvanredne osobe, za koju su riječi suvišne, da ne kažem da ne postoje.
Ukoliko niste odgonetnuli o kome se radi, to je naš Mile Limov Jr., koji je na privremenom radu u dalekoj Americi, točnije u njihovom glavnom gradu. Naime, avanturizam je jedna od osobina koja je prepoznatljiva kod njega, pa se zbog toga upustio u ovaj studentski projekt kako bi upoznao svijet, a možda i Baracka Obamu. Ali pustimo sada barake i esade, vratimo se našem selu kojeg si privremeno napustio. Da ti kažem da je selo ko što je i bilo, sigurno ću te slagati. Radi se puno parom, od asflatiranja ulica, organiziranja turnira, pa do moguće rasvjete kroz cijelo selo. Teško da ćemo u ovim radovima slučajno naći neku piramidu u ovoj našoj ´vali, ali bi zato Troju mogli otkopati. Ovogodišnji turnir je počeo, sve je odlično, ekipa ko u priči. 38! Nikada više nije bilo i da bude još bolje, ekipe su dobre. A ponovno počinje i naš uvijek atraktivni turnir mjesnih zajednica, koji će, bar se svi nadaju, proći u najboljem redu. Međutim, ove godine ima i novčana nagrada za prva četiri mjesta, što znači, da se izrazim Lastanovim opisom posla, bit će klanja!:-) Ne bi valjalo da sam ti zaboravio spomenuti Lastana, kojeg nagovaramo da nam bude izbornik mjesne zajednice.
Ovom prilikom prenosim ti pozdrave tvoje majke Ivanke, djeda po kojemu si i dobio ime, bake Kate, sestre Katarine, nećaka Nikole (Nidže), zeta Stjepana (Pepe), ostalih rođaka, prijatelja i naravno na kraju tvoje Penelope, iliti Mije. Sva sreća pa tvoja Odiseja neće trajati 10 godina, nego samo 5 mjeseci. Samo… Međutim, doći ćeš ti, ali prvo pokaži tome eSAD-u kakvi su ljudi Hercegovci. Svi znamo za naše famozne bijele čarape, ali bilo bi dobro kad bi ih oprao nekolika puta, jer bojim se da nas Amerikanci ne zapamte po ´opojnom´ mirisu. Radije ti nosaj nekolika mobitela, pa nek te po tome poznaju!
I na kraju, da ne dužim više, iako ni ovo nije nešto pretjerano dugo, niti književno dotjerano vjerojatno zbog manjka moje inspiracije ili zbog nekog drugog meni neobjašnjivog razloga, kojeg najvjerojatnije zna nastavnica Zora Juras koja mi je uvijek dvice davala iz pismene. Eto, toliko od mene iz rodnih ti Višića. Puno pozdrava od tvojih prijatelja iz sela da ih sad ne nabrajam.