Današnja Čapljina nalazi se na rimskoj cesti koja je od Narone dolinom Neretve vodila prema Mostaru. Bila je veće rimsko naselje, što potvrđuju ruševine rimskih zgrada, brojni nalazi antičkog novca i uvezene keramike. Blizina Narone i pogodan geografski položaj, doprinijeli su tome da je rimsko naselje u Čapljini postalo jedan od centara trgovine i saobraćaja s okolnim krajevima.

Proces romanizacije i urbanizacije, koji je na donjoj Neretvi započeo čitavo stoljeće i pol prije nego u unutrašnjosti zemlje (gornja Neretva, Bosna), najveće je rezultate dostigao u 2. stoljeću. Gradnja urbanih naselja, jedan od najznačajnijih vidova romanizacije, počela je ovdje još u 1. stoljeću AD (Narona, Humac, Posuški Gradac, Stolac, Tasovčići, putne stanice itd.). Za potrebe izgradnje primjenjivane su nove, prije Rimljana nepoznate, građevinske forme, tehnike i strukture. Tradicionalne načine gradnje u drvetu i suhozidu zamijenili su novi materijali (kreč i malter, tesani kamen i opeke itd.). Dokaz rane prisutnosti Rimljana u Čapljini i okolini je i natpis iz Tasovčića što su ga 36/35. godine, braća Papii postavili u čast Oktavijanu (CIL III 14625). To je ujedno i najstariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini(7). Na cijelom području kolonije Narone, razvio se veći broj naselja italskog tipa, najvećim dijelom još u doba ranog Carstva. Takva naselja su locirana oko Ljubuškog, Čapljine i Čitluka, ali ih ima i oko Gruda, Posuškog Gradaca i Širokog Brijega, pa uz Radobolju kod Mostara s centrom u Cimu i Ilićima. Među tim građevinskim kompleksima najbrojnije su villae rusticae kao centri većih i manjih poljoprivrednih imanja (fundi, praedia), koja su proizvodila i za tržište. Na takvim posjedima se s vremenom razvijaju i manje manufakture, najčešće ciglane (figlinae), koje proizvode vrlo traženi crijep i opeku, ali i drugi zanatski pogoni, klesarski, kovački, stolarski itd. Do sada je vrlo mali broj tih gospodarskih objekata istražen. Jedan od istraženih je velika vila u Višićima kod Čapljine.

Na lokalitetu „Kućišta“ nalazila se rimska villae rustica u Višićima. Otkrivena vila sastojala se od nekoliko zgrada različite namjene, među kojima su luksuzne stambene zgrade činile glavni dio i zauzimale centralni prostor. Zgrade su se dodirivale i međusobno su bile povezane tako da zatvaraju veća ili manja dvorišta. Periferija kompleksa zgrada bila je ograđena zidom tamo gdje su se na periferiji nalazili otvoreni prostori dvorišta, ponekad i većih dimenzija. Dvorišta su arheološki ispitana samo duž zidova, manjim probnim rovovima. Dakle, zatvoren kompleks činila je grupa zgrada, od kojih su se pojedine izdvajale, predstavljajući cjelinu za sebe, a bile su obično odvojene zidovima.

U kompleksu zgrada, glavne, bogato opremljene zgrade (objekt B, C i D), bile su postavljene pravilno, po pravcu jugoistok-sjeverozapad. I u arhitekturi zgrada težilo se za pravilnošću i simetrijom. Međutim, gledano u cjelini, kompleks nije odavao takvu sliku, radi skretanja zidova popratnih prostorija od osnovnog pravca glavnih zgrada. Ovakav raspored nesumnjivo su diktirale praktične potrebe gazdinstva.

U ruševinama vile najbrojniji ostaci su opeke za zidanje, oblika trougla, većinom crvene boje, i krovne bjeličastožute opeke. Od opeka upotrijebljenih u hipokaustnim prostorijama najviše su se očuvale one od kojih su bili građeni stubići suspensura, kružnog oblika, različitog dijametra, a rjeđe su upotrebljavane četvrtaste opeke. Najbrojniji su fragmenti krovnih opeka žlijebnika – imbrices i krovnih ploča – tegulae. U jednom objektu nađene su i one trapezoidnog i trouglastog presjeka sa stepeničastim profilom, vjerovatno ugrađivanih u gesims u trijemu peristila. Za neke od ovih vrsta opeka može se pretpostaviti da su bile pečene u radionicama ove vile. Postoje sigurni dokazi da su ovdje pečeni žlijebnjaci-imbrices, jer je u vrtu peristila nađen veliki grumen slijepljenih nepečenih imbrices. Isto se može pretpostaviti i za zidne i podne opeke, jer su fragmenti nedopečenih opeka nađeni u malim prostorijama do bunara (prostorije od 14 do 20C). Međutim, tegulae su izgleda uvezene iz drugih radionica, jer su nađeni pečati. Radi se i o sljedećim radionicama:

PANSIANA: nađena su dva fragmenta s ovim pečatom, ali su se na njima sačuvala samo dva zadnja slova, tako da se nije moglo ustanoviti kojoj varijanti pripadaju. Smatra se da je centar ove radionice bio Trst(28). Opeke iz ove radionice javljaju se u Dalmaciji i Naroni, Imotskom, Gradcu, Stocu i Čapljini. Iako se zna da ova radionica pod Tiberijem postaje carska oficina i da za Vespazijana ovaj pečat nestaje, ipak nam ona nije mogla poslužiti za dataciju, jer su se opeke ove radionice ponegdje dugo očuvale (npr. u bazilici u Klobuku još u V st.).

COELI: nađena su dva fragmenta s ovim pečatom. Do sada je ovaj pečat poznat samo iz Asserije i Narone. Centar radionice je izgleda bio u Istri i Aquileji.

L.EPIDIUS THEODORUS: isti pečat javlja se i u okolini Trsta. Pečati s imenima Caiusa i Marcusa Epidiusa javljaju se i u Saloni, a u Naroni je nađen pečat C. Petronius Aper EPID. K. Patsch smatra ova razna lica najamnicima figline Epidiusa. Ime Epidiusa javlja se i na keramici.

T.R.D.: javlja se u varijanti T.R.DIAD u Puli, Saloni i u Aquileji.

M.VAL.DO: do sada nepoznat pečat kod nas.

(C.TIT) I. HERMEROTIS

MAXENTIA: originalan bronzani pečat, polukružnog oblika nađen je u bašti peristila. Poobliku liči na pečat za opeke karakterističan za 1. stoljeće. Međutim, ime ove oficine upućuje na kasnu antiku.

Među rjeđe arhitektonske nalaze spada i jedan cijeli antefix i jedan fragment antefixa s reljefom Meduzine glave. Oba su nađena u vrtu zgrade s peristilom, te su vjerovatno pripadali toj građevini. Predstava Meduzine glave dosta je stilizirana, te tako njena kosa više liči na dijademu, a na čelu umjesto zmijskih glava je nešto slično privjesku u obliku palmete. Izraz lica Gorgone je miran, a ne mrk, te predstavlja varijantu mirne Gorgone – dosta česte predstave u rimsko doba (blagi lik Gorgone javlja se i u Šipovu, sličnog je oblika i ima isto tako miran izraz lica, ali je bolje izrade i ne pokazuje tendenciju stilizaciji). Prema rimskom vjerovanju Meduza je bila zaštitnica i okućnice (domaćinstva), te je njezin lik na antefixima služio da zaštiti kuću.

Projekt muzej

Stručnjaci smatraju da je lokalitet Kućište, koji je inače proglašen spomenikom nulte kategorije i nalazi se pod zaštitom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, idealno mjesto da se drevna rimska vila obnovi i da bude sjedište arheološkog parka i muzeja Hercegovine. Kako je objavljeno u knjizi “Arheološki vodič Hercegovine”, na području Hercegovine ima oko 2.500 arheoloških lokaliteta, te bi muzej bio mjesto predstavljanja pronađenih artefakata široj javnosti.

Takvi objekti se svugdje u svijetu stavljaju u turističku funkciju. Znači bili bi jedna turistička ponuda. Tu su blizu važni turistički centri – Međugorje, Mogorjelo, Mostar, Hutovo blato i Narona u Hrvatskoj. Pokretanjem ovog muzeja otvorile bi se mogućnosti i daljih arheoloških istraživanja u Hercegovini, gdje je tek oko tri posto arheoloških lokaliteta istraženo.  No, kako sada stvari stoje, dobra ideja je još daleko od realizacije.


  • Nešto nedostaje? Nadopunite informacije!